IZA KAMERE

Trenuci, susreti i atmosfera sa snimanja serijala „U Lavirintu“

Na snimku se vidi razgovor. U galeriji se vidi ono što kamera često ne može da uhvati.

Tu su dolasci, pripreme, kratki razgovori pre uključivanja kamera, osmesi koji razbiju tremu, ruke koje se spuste na sto dok se traži prava reč, pogledi između ljudi koji se razumeju i tišina koja ponekad kaže više od pitanja i odgovora.

„U Lavirintu“ ne nastaje kao klasična emisija u kojoj gost dođe, odgovori na nekoliko pitanja i ode. Svako snimanje je susret. Nekada miran, nekada emotivan, nekada pun smeha, nekada težak. Ali uvek ljudski.

Ljudi koji dolaze u ovaj serijal ne donose samo biografiju, dijagnozu ili iskustvo lečenja. Donose deo svog života. Donose sećanje na strah, na čekanje, na terapije, na porodicu, na bolnice, na ljude koji su im pomogli i na trenutke kada su morali da pronađu snagu koju nisu bili sigurni da imaju.

Zato se pre svakog snimanja ne žuri. Razgovara se. Objašnjava se šta želimo da postignemo. Ne traži se senzacija, ne traži se suza po svaku cenu, ne traži se velika rečenica. Traži se istina koja može pomoći nekom drugom.

Na ovim fotografijama vidi se ambijent koji u finalnoj epizodi često ostane izvan kadra. Vidi se pažnja ekipe, koncentracija sagovornika, podrška ljudi koji su tu, mali nesavršeni trenuci koji serijalu daju život. Vidi se ono zbog čega ovaj projekat za mene nikada nije bio samo medijski format.

U stvarnosti, snimanje jedne epizode počinje mnogo pre prvog pitanja. Počinje poverenjem.

Sagovornik mora da oseti da nije iskorišćen kao tema, nego poštovan kao čovek. Mora da zna da njegova priča neće biti svedena na bolest, nego ispričana kao deo života. Jer bolest jeste važna, ali čovek je uvek važniji od bolesti.

Zato su ove fotografije deo „Lavirinta“. One čuvaju atmosferu koja se ne može uvek montirati u epizodu: toplinu, bliskost, nesigurnost, hrabrost, pripremu, šalu, pauzu, pogled, zagrljaj, zahvalnost.

One pokazuju kako sve to zaista izgleda kada se kamera malo pomeri u stranu.

A možda baš tu, u tim nenameštenim trenucima, najjasnije se vidi zbog čega ovaj serijal postoji.