Prvo što svi oboleli od raka izmene odmah nakon saznanja o bolesti jeste hrana. Ovo je rezultat želje da se spreči dalje napredovanje bolesti. Mnogi od nas postanu svesni značaja ishrane tek kada su životno ugroženi.

Ja sam jedan od loših primera i danas želim da ispričam svoje iskustvo posle operacije raka na jednjaku. Nadam se da ću time skratiti vreme koje je potrebno za prilagođavanje novonastaloj situaciji, a koja zahteva korenite promene u načinu života generalno, a pogotovo kada je u pitanju ishrana.

Sudeći po tome šta i u kojim količinama „trpamo“ u sebe, siguran sam da mi o značaju digestivnog trakta za naše zdravlje znamo malo ili skoro ništa. Hranu koju volimo, a koja je osvedočeno teška za varenje ili čak štetna, izbegavamo tek kada počne da nam smeta.

Kada je u pitanju ishrana u toku lečenja karcinoma, ja bih savete svrstao u sledeće kategorije:

  1. Vrsta hrane,
  2. Količina obroka, i
  3. Učestalost obroka.

Pisanje o vrsti hrane koja nam je, ne samo dozvoljena nego i poželjna zahteva poseban post. Zato bih sada pričao o druge dve kategorije saveta – količina i učestalost obroka.

Borba protiv karcinoma svakako zahteva konzumiranje hrane koja ne opterećuje organizam, a pozitivno utiče na imunitet i krvnu sliku. Mi, kojima je odstranjen deo jednjaka i deo želuca moramo dodatno da budemo oprezni – posle ove operacije ostajemo i bez sfinktera, mišića koji sprečava vraćanje sadržaja želuca u jednjak. Ovo je proces koji će ti zagorčavati život sve dok ne prihvatiš činjenicu da se posle 7 sati uveče ne uzima hrana, a naziva se stručno Gastroezofagealni refluks.

Ovaj problem ćeš izbeći ako hranu uzimaš više puta u toku dana u manjim količinama. Proći će dosta vremena dok ne naučiš mozak da ne sluša tvoje oči – nisi više gladan, oči lažu! Sačekaj pet minuta, skloni tanjir, prošetaj. Radi šta bilo, samo prekini obrok! Čak i u slučaju da ti hirurg ostavi veći deo želuca (meni su, kažu, ostavili 2/3) prvih 40 – 50 dana, tvoj obrok zapreminski neće biti veći od 2 dl! Što pre to prihvatiš, bolje po tebe. Ne znam kako je ostati bez celog želuca (totalna gastrektomija), i jako sam srećan zbog toga!

Da bih uzeo više „prave“ hrane, u početku sam obroke jeo bez hleba. Pošto obrok bez hleba za mene nije kompletan, postepeno sam dodavao koji zalogaj hleba i često dolazio u situaciju da preteram. Još samo jedan zalogaj, pa još jedan … Osim u količini, grešio sam i u načinu pripreme hrane. Nisam mogao da prihvatim savet da meso i sve ostalo treba da bude pasirano. Mislio sam da je dugotrajno žvakanje dovoljno, ali, nije! Osim toga, kada si baš gladan od dugotrajnog žvakanja nema ništa – želja da zalogaj siđe je prejaka.

Na čvrstu hranu pređi posle mesec dana, a količine ćeš sam povećavati kako se želudac bude širio. Za povratak na normalan obrok ćeš čekati skoro godinu dana, zato se naoružaj strpljenjem.

Da ne zaboravim nešto što je jako važno i što će te pratiti čitavog života – položaj za spavanje je polu sedeći (ili polu ležeći, ako ti je tako prihvatljivije) sve dok se želudac potpuno ne isprazni! Nemoj da se zavaravaš da ćeš podići glavu i tako rešiti problem kiseline koja se vraća. Moraš da podigneš telo od kuka na gore! Stavi pod sebe par jastuka, tako da izgleda kao da si se samo naslonio na jastuke.

Jedna od navika koju ćeš uvesti ako si pametan jeste šetnja! Kada god možeš zaboravi na automobil, idi pešice. Zdrava šetnja podrazumeva razdaljinu od bar 2 km i to brzog hoda (4 – 5 km/h). Kasnije povećavaj daljinu, a ostavi brzinu. Ali, vodi računa da šetnja bude tek dva sata nakon obroka. Skraćivanje jednjaka i želuca podrazumeva da je želudac sada jednim svojim delom iznad dijafragme, a to ume itekako da smeta kada šetaš s punim želucom, ponekad do granice bola.

Računaj i na doživotnu terapiju koja podrazumeva više lekova. Ja sam počeo sa Controloc, koji sam kasnije menjao za Nexium, a sada sam na Gastroprazol. Uz to idu, ruku pod ruku, Gastroperidon i Meteospasmil. Onaj jeftin (da ga ne pominjem) zaboravi – šarena laža.

M E S O

Ostao sam dužan da opišem poželjne i nepoželjne namirnice. Namerno sam izbegao izraz „zdrav“ i „nezdrav“, jer ima zdravih namirnica koje izazivaju prilične tegobe dok se digestivni trakt ne oporavi od tako složenog zahvata, kao što je operacija jednjaka ili želuca. Istini za volju, ima i onih koje će ti uvek praviti problem, a zdrave su. Ali, hajde da krenem redom.

Prvih 30 dana je period u kome se privikavaš na novu situaciju – više nemaš deo jednjaka ili želuca. Količina obroka je znatno smanjena i o tome vodi računa. Osim toga, hemioterapiju nastavljaš ili započinješ tek kada prođe 30 dana od operacije. Znači, veoma karakterističan period za ishranu. Osim što hrana treba da bude pasirana, ona mora da bude i lagana za varenje. Džaba ti je da pasiraš kulen!

Meso

Kada je meso u pitanju, većinu obroka sačinjavaju piletina i junetina (još bolje teletina, ako možeš da je nađeš). Kožicu sa pilećeg mesa zaboravi bar još neki mesec, ako već ne možeš zauvek. Meso se priprema barenjem, nauljeni tiganj dolazi u obzir tek kada prođe 30 dana. Ove dve vrste mesa se spremaju sa barenim krompirom, barenim povrćem (šargarepa, tikvice, …) ili u supi. Supe i lagane čorbe sa puno povrća treba da budu okosnica svih glavnih obroka. Sitno iseckano pileće ili juneće meso je dobrodošlo u čorbi, ali u manjoj količini prvih 30 dana.

Svinjsko meso bi trebalo izbaciti trajno. Ako već ne možeš bez njega, onda sa njim kreni posle dva meseca od operacije. Uvek ga uzimaj u malim količinama (100 g) i jednom – dva puta nedeljno. Spremaj ga na skoro suvom tiganju i laganoj vatri. Prženje na malo masnoće primeniti za sve vrste mesa i to trajno. Kada meso uhvati koricu, dolij vode i pirjani najmanje dva sata. Tek posle tog vremena ono postaje mekano i lako za varenje.

Suhomesnato bi trebalo izbaciti iz upotrebe. Ako ti to predstavlja problem, onda se barem zadrži na šunki u crevu, salami, pilećim prsima i sličnim proizvodima. Kulen, čajnu i slične mnogo začinjene i masne proizvode zaboravi! Mast životinjskog porekla je meni izazivala višednevnu dijareju, čak i u malim količinama, i u pilećoj supi (pile je bilo domaće)! No, iako me ne poslušaš brzo ćeš i sam videti kako je to u praksi. I dan-danas, tri godine posle operacije masti držim na distanci.

Slanina

Svrstavamo je u meso, a nije meso. Ima masti koje umeju da smetaju, a jedna je od najpoželjnijih namirnica za popravljanje veoma osetljivih komponenti krvne slike. Njeno veličanstvo SLANINA! Jedna od namirnica koja će ti pomoći da smanjih negativn efekte hemioterapije.

Verovatno se sada pitaš kako to da je preporučujem, a rekao sam da u širokom luku izbegavaš masnoće. Tačno je, slanina ima masti ali nema ugljene hidrate i u malim količinama je možemo variti bez problema. Koliko je to mala količina? Moraćeš sam da odrediš, svaki je organizam priča za sebe. Meni nije smetalo 100 g slanine, pa probaj i ti. Slaninu probaj čim ti to želudac dozvoli. Koliko se sećam ja sam počeo da je koristim oko dva meseca posle operacije.

I za kraj ono najvažnije za slaninu – jedi je samo SIROVU! Prženu slaninu zaboravi.

P O V R Ć E

Osnova tvoje ishrane u prvih 30 dana treba da bude povrće, spremljeno na tri načina: sitno iseckano u čorbi, pasirano ili kao sok.

U supu ili čorbu stavi što više povrća. Svoje mesto moraju naći paškanat, celer, šargarepa, peršun (koren i list). Ako nemaš sveže povrće može poslužiti i kombinacija koja se nalazi u smrznutom stanju. Izbor je veliki, biraj do mile volje.

Ako pričamo o soku od povrća, meni je najviše prijao svež kupus u kombinaciji sa šargarepom. I jedno i drugo imaju slatkast ukus pa se lako piju i prijaju. Pogotovo je kupus dobar za želudac. U jutarnji sok sam dodavao jabuku. Postepeno se može dodavati cvekla, ali sa njom treba biti oprezan, pogotovo u vreme hemioterapije. Ne, nije štetna, naprotiv! Teška je, i na ukus i za varenje. Prvih dana je kod mene izazivala mučninu i povraćanje. Ali, treba biti uporan – ona je melem za krvnu sliku.

Kada se naviknete na cveklu, u sok možete dodati koren celera i malo, ali zaista malo, đumbira.

Jedan od saveta dr Borisova je bio uzimanje zelenih proizvoda u svežem stanju, zbog hlorofila koji sadrže. Ima mnogo priča o blagodeti uzimanja povrća u svežem stanju, pogotovo salate. Nesumnjivo su tačne, ali nama sa osetljivim želucom svež zeleniš ume da napravi problem. Sveža hrana se sporo vari! Želeći da se spasim muka koje me očekuju posle teže, mesnate večere jednom prilikom sam meso zamenio zelenim miksom. I to punim tanjirom. Kako sam bio srećan što sam odoleo iskušenju! Ali, avaj, zaspao sam dobrano posle ponoći! Posle sam se setio da je gastroskopija jednom prilikom pronašla ostatke zelene salate u tankom crevu tri dana posle konzumiranja! Zato oprezno sa zelenišem, jedite ga u toku dana, nikako uveče.

Testenine i hleb

Priča o brašnu je verovatno najčešća tema u svim diskusijama o zdravoj hrani. Čak je belo brašno proglašeno za jednu od tri bele smrti!

Rekao sam već da ne spadam u izuzetno disciplinovane pacijente. Time mislim da kažem da nisam od onih koji su zbog bolesti potpuno raskinuli sa “prošlim” životom. Nadam se da sam pronašao zlatnu sredinu – ostavio sam duvan, rafinisani šećer (ne nasedajte na priče da je žuti čećer zdrav!), teške suhomesnate proizvode i gazirana pića. Ali to ne znači da ću ostati gladan pored parčeta svinjskog mesa.

A šta je sa belim brašnom?

Što se nas sa osetljivim želucom tiče, lekari preporučuju tostiran beli hleb. Naš želudac neće lako svariti crno brašno, a ono beskvasno neće nikako! Vodite računa o tome šta jedete, ali nemojte se bojati da će Vam belo brašno vratiti bolest, ili još gore da će Vam crno brašno (koje je ponekad u stvari obojeno belo) održavati zdravlje.

Izbegavajte lisnato testo (pogotovo dok je toplo) i proizvode kao što je burek. Protivno ustaljenoj navici kod nas, jogurt uz burek sa sirom ume da oteža varenje.

Ono što je poželjno jesu testenine. Ja nikada nisam imao problem sa pastom koja nije začinjena preko mere. Preko mere je, recimo, pasta bolonjeze. Koliko god puta da sam je probao, imao sam problem sa varenjem.